U karlovačku knjižnicu ušetao slavni oskarovac, došao se spojiti na Wi-Fi

Redatelj kultnog filma je zašao u "Američki kutak" u sklopu karlovačke knjižnice "Ivan Goran Kovačić" ne bi li spojio prijenosno računalo na njihov wi-fi. Voditelj Miroslav Katić je tijekom razgovora shvatio da je pristigao nesvakidašnji korisnik te je o toj posjeti knjižnica obavijestila javnost na društvenim mrežama.

Proslavljeni 86-godišnji sineast je stigao u Karlovac sa suprugom Birgit van Munster, nizozemskom liječnicom i okolišnom aktivisticom.

Hini je objasnio da žive između Nizozemske i Walesa gdje imaju farmu, da se bave znanošću i u tom svojstvu putuju Europom, a nakon Hrvatske odlaze kući preko Slovenije, Austrije i Njemačke.

Njegov film, ujedno i životno djelo, za koje je 1971. nagrađen najvećom nagradom u filmskom svijetu ostao je generacijama kao glavni dokument tog događaja s prepoznatljivim snimkama nastupa izvođača poput The Who, Santane, Janis Joplin, CSNY, Ten Years After ili pak Jimija Hendrixa s čuvenom antiratnom izvedbom američke himne.

Snimljen za 600.000 dolara, zaradio 50 milijuna

To je djelo snimljeno za 600.000 američkih dolara, a samo je u Sjedinjenim Američkim Državama zaradilo 50 milijuna.

Kongresna knjižnica odabrala ga je za čuvanje u Nacionalnom filmskom registru SAD-a kao "kulturno, povijesno i estetski značajno djelo".

Poznata je autorova izjava da je festival "Woodstock" bio suprotan svemu što danas predstavlja svijet glazbe. U razgovoru za Hinu podsjetio je da su taj događaj 1969 organizirala četiri mlada Židova nezainteresirana za zaradu. To su bili Michael Lang, Artie Kornfeld, Joel Rosenman i John P. Roberts.

"Samo godinu ranije su se još organizirali festivali radi zarade, a ova četvorica koja su banula u moj ured nisu za to uopće bila zainteresirana i u tome je bila revolucionarnost", rekao je Hini režiser koji je na njujorškom sveučilištu bio u istoj klasi kao i Martin Scorsese.

Objasnio je da su ti mladići htjeli jednostavno organizirati festival glazbe i umjetnosti, kako je i navedeno u njegovom punom nazivu.

"Oni su bili zainteresirani za ekologiju, povratak zemlji, farmama, jezeru, čistoći prirode. Govorili su o izgradnji katedrale u prirodi – svi bismo tamo išli nagi i uživali u njoj", nastavio je Wadleigh.

Dodao je da ti mladići koji su se odlučili za organiziranje festivala nisu koristila marketing jer su zaključili da za to nemaju novca. "Oslanjali su se na njujorške radijske disk-džokeje, a među njima se posebice istaknuo Wolfman Jack koji je u najavi  festivala zavijao u eteru poput vuka", prisjetio se sa simpatijama Wadleigh.

Svi su htjeli sudjelovati

Tako se pročulo za taj događaj na koji se zaputilo tri milijuna ljudi, a pola milijuna ih je uspjelo stići. Festival se održao od 15. do 18. kolovoza 1969. godine na mliječnoj farmi s najvećim popularnim glazbenim izvođačima tog doba, a Wadleigh je napomenuo da nisu bili naročito plaćeni, nego su jednostavno htjeli sudjelovati u tome.

"Možda se može dogoditi novi Woodstock, no za to nam trebaju altruisti koje ne zanima zarada. Postoje danas manji glazbeni festivali u prirodi, ali nemamo glazbenike kakvi su bili Hendrix ili Janis Joplin", naglasio je Wadleigh koji je nakon ovog Oscarom ovjenačnog dokumentarca kao snimatelj uradio i film o Joplin.

Komentirao je i nedavnu smrt glazbenika Country Joe McDonalda koji je na Woodstocku imao jedan od najzapaženijih nastupa s protestnom pjesmom protiv rata u Vijetnamu "I-Feel-Like-I'm-Fixin'-to-Die".

"Najdraža pjesma s Woodstocka mi je upravo ta. To je najbolja antiratna pjesma u povijesti Amerike sa stihom o povratku kućama sinova u sanducima. Koga imamo danas? Hoće li nastupati Taylor Swift koja je najavila da će na sljedećoj koncertnoj turneji u nastupu 16 puta mijenjati garderobu", zapitao je Wadleigh spomenuvši kantautora Brucea Springsteena kao nekoga tko se danas ističe protestnom glazbom.

Prije no što je snimio film "Woodstock – tri dana mira, ljubavi i glazbe" je stvarao televizijske dokumentarce na političke i društvene teme.

"Ova četvorica mladića su mi došla i rekla da traže nekoga da uradi dokumentarac o festivalu, ali pod uvjetom da uložim novac u to. Rekli su da oni ulažu svoj novac i da žele partnera koji dijeli njihove ideje. Jedni sam u New Yorku od filmaša pristao na to i tako sam dobio angažman", prisjetio se Wadleigh.

Objasnio je da mu se svidjela njihova ideja i da je bilo nebitno što je zarada bila nesigurna, a na koncu je za njega i organizatore nije niti bilo. "Napravili smo ipak odličan posao", naglasio je Wadleigh.

Znanost i ekologija

Autor najslavnijeg rock-dokumentarca od 1981. se više ne bavi kinematografijom. Sada radi kao znanstvenik za važne institucije, i to besplatno jer je dovoljno imućan. Pojasnio je da je njegova uloga "prevesti znanost da bude razumljiva svima" i da je studirao medicinu u New Yorku prije no što je postao filmaš, a time se počeo baviti jer je htio raditi filmove na društvene teme.

"Festival 'Woodstock' se smatra vrhuncem 1960-ih godina koje nazivamo kontrakulturom jer se nije radilo samo o umjetnosti, nego i o politici, ekonomiji i drugim sferama. Smatrali smo da to treba imati dati lijevu perspektivu, pa sam radio filmove, a potom se vratio znanosti", dodao je Wadleigh.

Bavi se okolišem i naglašava da je Zemlja "naš sustav za održavanje na životu", a "mi smo ono što jedemo, što izvučemo iz zemlje".

"No, o tomu ne razmišljamo, nego pojmimo jednostavno okoliš koji nas okružuje i koji možemo zagađivati i raditi s njime što poželimo. No, ništa ne dobivamo s Mjeseca ili Marsa – imamo to što imamo i za to trebamo brinuti", poručio je.

Ne krije da se protivi američkom predsjedniku Donaldu Trumpu i pokretu MAGA. U Sjedinjenim Državama nije bio deset godina jer mu je u Europi ugodnije.

Kritičar Trumpove "politike osame i sebičnosti"

"Trump je nazadan", rekao je Oskarovac pritom se smjestivši u poliitčkom smislu više lijevo od bivših predsjednika Baracka Obame i Joea Bidena.

Jedini put naprijed je sa znanošću, razumom, pragmatičnim pristupom, nastavio je.

Kritičan je spram Trumpove izolacionističke politike "američke osame i sebičnosti", kako je to nazvao i ustvrdio da je to suprotno konceptu globalne solidarnosti koji se gradio još od početka 20. stoljeća i predsjednika Woodrowa Wilsona.

"Rat protiv Irana je njegova najveća pogreška do sada i nadam se da će ga oboriti. Troši se milijarda dolara dnevno. Koriste rakete koje stoje milijun dolara da obore dronove vrijedne tisuću dolara. To neće upaliti", ocijenio je Wadleigh.

Naglasio je važnost novinarstva u doba interneta, odnosno potrebu za djelatnošću koja prikuplja i kritički obrađuje informacije, kao i da se grozi toga što diljem svijeta otpuštaju kritičare s obrazloženjem da publici ne treba tumačiti koji su filmovi ili glazba dobri.

"Ako ostanemo bez kritičara, izvjestitelja, istraživača, recenzenata, to će biti kraj", poručio je Wadleigh, autor i sudionik Woodstocka, mitskog vrhunca kontrakulture 1960-ih.